1. |
River Up Hill
02:53
|
|||
You're a riddle to decipher,
unsure if I understand,
you stood cold when I burned,
still trying to heal and comprehend.
Crash of the world you know from inside,
injected fears from times ago,
unwanted withdrawal, forced divide,
did someone notice you were gone?
The poison inside,
can you swear that it's faded,
demons you hide,
are they dealt with and labeled?
Fear outshone the pride,
trust crashed with intersect,
gates of your heaven denied,
but given the chance to resurrect.
Fuck the currents, change the flow,
make the river go up hill,
how to do it, I'm sure you know,
and I just hope that you will.
Leave them alone,
how much they mean to you,
let the world go,
but may you always bear the scars of truth,
my friend.
|
||||
2. |
Jadna Ti Matti
05:00
|
|||
Samo zato što je posego za nožem,
i zato što te skinuo do gole kože,
zbog svih godina maltretiranja, drogiranja,
pa nije odmah razlog što si zvala 92.
Te noći, sve je ličilo na san,
sve je bilo baš u redu, malo pijan drogiran,
a došli su sa 92, pomoći u muci,
i uhvatili Matija s nožom u ruci!
Tope se sve Nikenenove,
medalje i zna da nema dalje,
nikuda iz ta četri zida,
i svi ga zovu zatvorenik, on nema stida.
Olimpijsko je zlato otopio i popio,
kuće što je imo, sve je uvuko kroz nos,
sport zamjenio za nezavisni porno film,
i sve mi se čini da i mi ćemo za njim.
Tope se sve Nikenenove,
medalje i zna da nema dalje,
nikuda iz ta 4 zida,
sportska karijera u boci alkohola.
Tope se svi Nikenenovi sni,
u jednom striptiz baru,
u jednoj britiji.
|
||||
3. |
Osenčene Teritorije
03:07
|
|||
Suze su prazne, veštačke,
ptice na grani mehaničke,
laži precizne, taktičke.
Viri oko kroz roletne,
senka neće napolje,
tako je i najbolje.
Iluzija čoveka,
crv pod usnom osmeha,
hrana su mu bes i nepravda.
Sreća i radost, obmana,
sistem mi ne dozvoljava,
tajmer lagano odbrojava.
Kao nož, kao žar,
kao gola istina,
kao Fredi Kruger, doći ću ti,
u tvoj mirni san.
Kao noć, najcrnja,
kao zver pobesnela,
uništiću tvoje jezgro,
satkano od otrova.
Samo-kontrola je,
sad van svake opcije,
al' neko iznad, opet, jači je.
Sunce odbija da sine,
zabavljaju me mašine,
takva realnost plaši me.
Suze meni dragih ljudi,
koji kadija im sudi,
kada vidim, probada.
Crno ispod noktiju,
mržnja starih gostiju,
meta-staza apatije.
U srcu je negativa,
van njega je pozitiva,
ne može da probije.
Kao nož, kao žar,
kao gola istina,
kao Fredi Kruger, doći ću ti,
u tvoj mirni san.
Kad pohlepa ubije,
i ono malo logike,
ruke u smrtnom grču stegnu,
a oči zakrvave.
Novi krug čeka me,
dok mi glas ne utihne,
jer neko iznad, opet, jači je.
|
||||
4. |
Nature Of Mine
04:42
|
|||
Broken wings of fate,
useless body state,
nothing goes your way,
so blame the yesterday.
Lonely, up in sky,
in clouds of your denial,
you ask me, why I'm there?
Fuck you, like you care.
I'm burning all alone,
like a meteorite stone,
unable to hold back,
my natural track.
There's nothing you can do,
why is it so strange?
If I'm forever blue,
and there's nothing you can change.
It's nature of mine.
Please, don't break this silence,
this audio violence,
I'm dragging wounded soul,
but trust me, I'll be fine.
That's just nature of mine.
Game of life is hard,
I often miss the card,
that makes these tables turn,
that makes my torches burn.
My faith is low on fuel,
so I recharge through you,
you keep my engine strong,
for you, I carry on.
I'm burning all alone,
like a meteorite stone,
unable to hold back,
my natural track.
There's nothing you can do,
why is it so strange?
If I'm forever blue,
and there's nothing you can change.
It's nature of mine.
Please, don't break this silence,
this audio violence,
I'm dragging wounded soul,
but trust me, I'll be fine.
It's just nature of mine.
You gave me all you could,
much more than I could ask,
if I could trade, yes, I would,
piece of future for piece of past.
You never let me down,
you never wore me out,
this world is evil clown,
but we saw through his mask.
Please, don't break this silence,
this audio violence,
I'm dragging wounded soul,
but trust me, I'll be fine.
It's just nature of mine.
|
||||
5. |
Volej Životu U Rašlje
04:11
|
|||
Seti se kako je počelo sve to,
neka zajebancija, eto,
Sve bilo je ništa,
a postalo sveto,
fudbal u 3.
Mnogo zvižduka i penala kasnije,
linije terena su malo jasnije,
u trenerkama kupljenim na buvljaku,
prva postava još uvek svetli u mraku.
Gvozdena devica, Alice u lancima,
Dio reče don't talk with strancima,
Džejmse, nije uvek baš!
Golovi padaše,
nikad teške reči,
dobro znaš da,
malo šta leči,
kao voda podebnička.
Jeb'o buržujske lopte i glave skupe,
imam jednu maznutu iz Madjarske,
da se šutaš u dupe,
i voljnih paora par!
Bitno da imamo volju,
iako baš nemamo dar.
Na kičmi misli posivelih tonu,
Isto tol'ko problema u glavi.
Kad čujes zvizduk, nestaju u travi
ovo je nas svet.. Taj svet je pravi.
Piva il' kole, ma ko šta vole,
vezati pertlu, pružiti ruku,
kultna sitnica životna.
Svaka sitnica života znači,
od dobrog pasa postajes jači,
a ne od transfera.
I ko zna šta nas čeka za četvrt veka,
na kojem terenu ćemo igrati,
hoće li biti trava meka,
ko će koga tada driblati,
Hoćemo li i mi klincima paučinu skidati,
Il' u fotelji uz derbi se nervirati?
Kad ispadneš Pepe, živote,
znaj da ima ko da me digne,
moj brat preko lopte.
|
||||
6. |
||||
Don't believe in anything,
maybe I'm unreal.
I don't exist, tell me,
how do you feel?
Close your eyes, open mind,
I am here again,
to paint your soul and heart,
it might leave a stain.
Sail away beyond the sun,
all those distant stars,
they shine so light, so bright,
just like our scars.
Blown away by wind and rain,
I close blindfolded eyes again,
on lonely road that I took,
I feel the tide has changed.
Glimmer of hope remains,
in this twisted tale,
I failed to read the signs,
cryptic letters I despise.
Heart has ripped all the chains,
exposed to deadly spear,
I fear of nothing now,
so please don't let me near.
I burned my eyes, I broke my hands,
they hurt so much cause I'm alone,
vengeance is so sweet to eat,
I'd die to touch your bones.
|
||||
7. |
Par Shvatanja Kasnije
05:24
|
|||
Tvoje ruke,
stvorile su me,
tvoje reči,
dale su mi moć.
Tvoje suze,
težinu ne nose,
jer tvoja dela,
su davno rekla sve.
Pretvorio si,
osmeh deteta,
u bes i nemir,
grize nepravda.
Razara me,
zašto nejak sam,
zašto štitim,
ono što me ubija?
Bilo bi mi bolje,
da tu je praznina velika,
protiv svoje volje,
tvoja sam replika.
Moj je oklop nemoćan,
da sačuva me od tebe,
moj način borbe definisan,
protiv sebe.
Biram reči,
da prezir sakriju,
ka tvom srcu,
demonu fragilnom.
Duša plamti,
gore godine,
sve ja pamtim,
vratiću ti sve.
Mi smo dva kralja,
plivamo kroz limbo i pat,
bez volje i snage,
da zadamo mat.
Troši nas vreme,
naš pogled na svet je drugaèiji,
al' plaši li te,
da, možda, ja, jednom postaću ti?
Svaka reč je suvišna,
svaka misao je bol,
imam svoju čistu savest,
i samo to.
Stara rana,
sad otrov oseti,
da me slomiš,
reci, ko si ti?!
Kad se najmanje nadaš,
neka se slomi tvoje sve,
tad video bi,
čije senke bi zaplesale.
Al' neka si ti,
ukrotio svoju muku,
bez savesti hodaš,
sa smehom, ruku pod ruku.
Moj je izbor nebitan,
dobar sam dok ne smetam,
a sve što ikad hteo sam..
|
||||
8. |
Say Hello For Me
03:43
|
|||
Summers pass, winters come,
what have we become,
Shells of us, pale and gray,
in emptiness we sway.
Melancholy is now holy,
somehow keeps me sane,
sanctuary from the query,
of self hatred and blame.
Oh my friend, they pretend,
with their words, but their actions,
give away, on the plain,
what are their true affections.
I was talkin', you were listening,
on that summer day.
I was happy, you were happy,
think today is the same date.
Now, the truth is, I won't find you,
when I look around,
sands of time have put you gently,
to a place beneath this ground.
Oh my friend, I want you to know,
I'm not alone, I 've found someone,
with who I can split this pain,
my smiles, and all my time.
I'm happy again.
Forget the world, forget the time,
forget you have to worry,
pick a day, find a way,
not much time left, hurry.
I will wait, but just for you,
others do not matter,
'cause I find you to be my half,
that this world has scattered.
Say hello..
|
||||
9. |
Wintersun
04:15
|
|||
Hey, winter sun,
where have you gone,
why don't you shine,
above me?
Hey, winter sun,
others hate your rays,
but I enjoy your bites,
of cold days.
I am one of a kind,
you'll never, ever find,
anyone to love,
what you offer.
Crimson, black and blue,
I'm shinning just like you,
but truth for us remains,
made of private rays.
Hey, winter sun,
you're the only one,
that I can share my smile,
and smile within.
Hey, winter sun,
I see many other suns,
but they don't shine for me,
they'll never shine for me.
Cannot see their light,
I don't want their heat,
burned me every time,
they came near.
Crimson, black and blue,
I'm shinning just like you,
but truth for us remains,
made of private rays.
Strip me off my skin,
expose the soul within,
from cavity of this chest,
I give you all my best.
Hey, winter sun,
I hope you understand,
why I love you so,
forever.
|
||||
10. |
||||
Odlutaju misli, i setim se,
sve te igre do sad, tako najlepše,
svo to proteklo vreme iza nas,
ni sekund nije bio zao čas.
Sopstvenu priču ima svaka bora,
kroz njih proviri čas tuga, čas peh,
al' veća si ti od svakog bola,
sivom licu jutra izmamiš smeh.
Proleće tvoje prošlo je,
pozna jesen caruje,
al' u tvom srcu leto je,
u zenicama sunce je.
Sav bes ljudi ovde topi se,
svoje kandže stidno uvlači,
gospodar sveta nemo klanja se,
zna da ovde nije najjači.
Teret sveta oči kriju ti,
pa suza kane da pročisti,
sav taj bol što ispod je,
da bar jak sam kao ti, na tren.
Odavno si zaslužila krila,
da je pravde, besmrtna bi bila,
katamaran tvoje duše večno jedriće,
iznad mora sujete.
|
||||
11. |
Van Zaborava
04:10
|
|||
Imam molbu za vas, andjeli,
znate da nisam baš neki fan,
al' budite nežni, andjeli,
jer stalo je sve na ovaj dan.
Palo je nebo, utihnule zvezde,
tama je uzela konačnu reè,
jedan život je srušen, i one su svesne,
da izgubili smo ovaj meč.
Kad osećaš se mali, kad si tužan, kad si bled i uplašen,
znaj, emocija živi čak i nakon što je život ugašen.
Moje su ruke suviše slabe,
ne mogu da spasu te,
da skoče za tobom, iz ponora zgrabe,
da skupe sve komade rasute.
Al' tvoja je duša vanvrmensko telo,
suviše sveta za zaborav,
besmrtna moja, srećo i seto,
moje ti srce dajem kao hram.
Oluja besni, grmi, lomi, al' ne može da oduva me,
tvoj oreol iznad moje glave od svega večno čuva me.
Prokleti da ste, andjeli,
baš me briga za vaš bedni gnev,
otkad ste mi nju tek tako uzeli,
mnogo toga ne želim, a verujte, smem.
Sneg i blato iznad tebe,
čuvaju ti stih,
zašto iko mora znati,
što si iznad njih.
Oči slepe, srca slabe,
tužno kratak smrtnički je vek,
odumiru naša tela,
al' duše nam se cakle zauvek.
Na posebnom mestu moga srca napravljen je spoj,
kada ispadnem iz bitke, koji uvek vraća me u stroj.
Kraj je samo reč, izgovor, puka fraza nejakog,
jer, ko bi stvarno zaborav nahranio dušom veènog prijatelja svog?
|
Chavez Kula, Serbia
Lover of music. ''Do it all by yourself'' kind of person. I generally do acoustic arrangements, but on some occasions, some
rock / grunge / metal piece will pop up to reveal my true nature and allegiance.
Hope you like what I do.
... more
Streaming and Download help
If you like Chavez, you may also like:
Bandcamp Daily your guide to the world of Bandcamp